Knin – prijestolnica moći, povijesti i legendi

Ako postoji ijedan hrvatski kraljevski grad koji oduševljava svojom srednjovjekovnom fortifikacijom i impozantnošću, onda je to Knin. Sve oko ovoga grada je u superlativima. Kao snažno sjedište hrvatskih vladara, nalazi se u društvu najvišeg vrha Hrvatske, Sinjala na vrhu Dinare (1831 m), grad je na sedam rijeka, na razmeđu Like i Bosne, ali svakako dalmatinski, gdje su se ljudi naseljavali od prapovijesti do danas.

Nekoć se o Kninu govorilo samo u kontekstu Oluje, socijalnih slučajeva, suživota povratnika Hrvata i Srba, kao i prognanika Hrvata iz Bosne i Hercegovine, zamrlosti gospodarstva i opće depresije. No, to nije Knin danas. Ponosit dalmatinski gradić dobrano se okrenuo budućnosti. Knin živi punim plućima tijekom cijele godine, koristeći prirodne ljepote grada kao pozadinu mnogih turističkih i pustolovnih aktivnosti, a sve je više malih obrta i OPG-ova koji se skladno slažu uz velike tvrtke te Veleučilište „Marko Marulić“. Problema ima, prometna izoliranost boli, ali iz razgovora s Kninjanima i direktorom Turističke zajednice Grada Knina Ivanom Sorićem, vidljivo je da se tim poteškoćama više ne prilazi s apatijom, već s velikom količinom nadahnuća i optimizma. Sjedimo na Marunuši, novom turističkom središtu grada uz zelenu rijeku Krku, točno na poziciji gdje prestaje zipline s kninske tvrđave. Sorić nam govori o tome kako je Knin proslavio 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva.

Kao i u prošlosti, i danas je Knin sijelo mnogobrojnih hrvatskih povijesnih postrojbi

Proslava kraljevstva

Knin je ljetnih dana živio u znaku povijesti. Podno drevne tvrđave i u srcu grada započelo je obilježavanje 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva i 950 godina od krunidbe kralja Dmitra Zvonimira, jubileja koji potvrđuju Knin kao „kraljevski grad“. Program je otvoren na poseban način – milenijskom fotografijom Šime Strikomana, na kojoj su stotine djece i mladih, od vrtićke do srednjoškolske dobi, formirali brojke „1100“ i „950“. Bio je to prizor zajedništva i budućnosti: oni najmlađi, koji nasljeđuju bogatu tradiciju ovoga grada, stali su rame uz rame s kraljevskim simbolima prošlosti. Mimohod predvođen kraljem Dmitrom Zvonimirom i kraljicom Jelenom u svečanoj kočiji dao je svečanosti i dašak povijesne bajke.

Knin je oduvijek bio grad ponosa i državnosti / Izvor TZ Grada Knina

„Ovo je trenutak kada Knin ne gleda samo unatrag, nego i prema naprijed. Naša djeca su u središtu ovog događaja jer želimo da se od najranijih dana uče koliko je Knin značajan za hrvatsku povijest i identitet“, istaknuo je Sorić. Bio je to bogat program – kulturno-umjetnički nastupi, predavanja, povijesne rekonstrukcije i okupljanje brojnih gostiju iz Hrvatske i susjednih zemalja. Poseban naglasak stavljen je na ulogu Knina kroz stoljeća kao mjesta gdje se prepleću povijest, kultura i državnost. Grad je u ta tri dana prodisao u znaku svečanosti. Na trgovima i ulicama izmjenjivali su se koncerti, radionice, povijesne scene i druženja, dok su se posjetitelji podsjećali na kraljevske korijene Knina. „Knin je uvijek bio grad ponosa i državnosti. Upravo takva događanja vraćaju mu sjaj i stavljaju ga ondje gdje pripada – u središte hrvatske povijesti, ali i suvremenog kulturnog života“, poručio je Sorić. U tom ozračju nije bilo teško osjetiti da ova obljetnica nije samo spomen na prošlost, nego i zalog budućnosti – podsjetnik da povijest živi dok god je prenosimo s ponosom i ljubavlju.

Kameni svjedok kraljeva

Središte svakog posjeta Kninu svakako je posjet kninskoj tvrđavi, izuzetno značajnoj utvrdi na brdu Spas koje dominira nad okolnim prostorom Kninskog polja, dajući svakom vladaru Knina strateški značaj. Upravo je zbog toga Knin u ranom srednjem vijeku postao sijelom starohrvatskih župana, vojvoda, kraljeva i banova, a bio je i sjedište hrvatskog biskupa od 1040. do 1185. godine. O srednjovjekovnom Kninu razgovaramo s direktorom Kninskog muzeja Goranom Mrnjavcem, dok šetamo ovom fortifikacijom s koje pucaju fantastični vidici na sve strane.

Dok se penjemo prema tvrđavi, otvara se pogled koji oduzima dah. S jedne strane spušta se pitoma zelena dolina, ispresijecana rijekama koje poput žila života hrane grad, a s druge strane tvrđava strši kao nijemi svjedok prošlih stoljeća. Njezini kameni bedemi, isprani vremenom i vjetrovima, pamte priče o kraljevima, vladarima i narodima što su kroz povijest ovdje kročili. Prvi se put Knin spominje sredinom 10. stoljeća u ispravi kralja Krešimira I. pod imenom Tignino castro. U starim latinskim i domaćim zapisima pojavljuje se kao Teneno, Teninum, Tnin, Tnenum. Nisu to tek mrtva imena iz pergamenta – dok stojite na tvrđavi i gledate prema horizontu, lako je zamisliti kako su se ti nazivi širili kroz vrijeme, noseći u sebi odjeke moći i važnosti ovoga mjesta, a gotovo nesvjesno intoniramo stihove „ima jedna stina...“ iz pjesme koju tako odlično izvodi klapa Intrade.

U 10. i 11. stoljeću Knin je bio povremena prijestolnica hrvatskih vladara. Najsjajnije ime koje se veže uz tvrđavu svakako je ono kralja Dmitra Zvonimira, koji je prije 950 godina okrunjen i koji Knin pretvara u svoje političko, vojno i administrativno središte. Mrnjavac ne voli dvojna imena. Kaže da nisu povijesno dokazana, već kasniji dodaci, pa Zvonimira nikad ne zove Dmitrom. Pretpostavlja se da je i prvi hrvatski kralj Tomislav ovdje imao svoje sjedište – pa ne čudi što se baš ovdje, u podnožju tvrđave, osjeća težina proslave 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva. Dok šetate među zidinama, svaki kamen kao da šapuće ime nekog vladara: Petra Krešimira IV., Stjepana II., kraljice Jelene – žene kralja Mihajla Krešimira II., koja je sagradila crkvu svete Marije. A tu su i knezovi – Domagoj, Branimir, Muncimir – koji su vladali i darivali posjede, oblikujući temelje buduće Hrvatske.

Zvonimirova priča posebno odjekuje među bedemima. Okrunjen je 1075. godine u solinskoj crkvi sv. Petra i Mojsija, a do prijestolja dolazi spletom okolnosti i političke spretnosti. Njegov prethodnik Stjepan, iako nasljednik, bio je uklonjen u samostan sv. Stjepana u Splitu – navodno zbog slabosti, a možda i zbog političkih igara. Zvonimir, vjerojatno iz roda Svetoslavića, bio je simbol moći i diplomacije. Njegov brak s Jelenom Lijepom, kćeri mađarskog kralja Geze I. i sestrom kralja Ladislava, povezao je Hrvatsku s moćnim susjedima, a papinska potpora Grgura VII. dodatno je učvrstila njegov položaj.

Kralj Dmitar Zvonimir i kraljica Jelena Lijepa

Djeca i mladi pozirali su za milenijsku fotografiju / Izvor TZ Grada Knina

Šećući tvrđavom, možete zamisliti kralja koji u dvorani odlučuje o sudbinama. Vladar je tada bio i ratnik i sudac; njegova riječ bila je zakon, ali uvijek u sjeni običaja i tradicije. Zvonimirove odluke nisu bile slučajne – on je vješto gradio stabilnost. Svoju je kćer Klaudiju vjenčao s Vinihom Lapčaninom, darovavši mu Karinsku županiju kao miraz. Ujaku Strezi povjerio je pravo ubiranja poreza u županiji Klis. Takvi potezi nisu samo osiguravali lojalnost, nego su krojili budućnost kraljevstva koje se postupno oblikovalo u zapadnoeuropsku feudalnu državu. I dok danas s najviše točke tvrđave promatrate kako se modre rijeke spajaju podno Knina, teško je ne osjetiti tu simfoniju prošlosti i sadašnjosti. Tvrđava više nije središte kraljevstva, ali ostaje živi spomenik – mjesto gdje se prepleću priče o kraljevima i narodima, i gdje svaki posjetitelj može osjetiti težinu hrvatske povijesti, ali i tišinu koja nadahnjuje.

Srce srednjovjekovne Hrvatske

Put preko Atlagića mosta vodi nas preko bistre rijeke Krke prema sve otvorenijim poljima koja povezuju Knin s Drnišem i dalje sa Šibenikom. Dok automobil polako klizi cestom, s lijeve se strane otvara krajolik koji skriva jedno od najvećih blaga starohrvatske povijesti – Kapitul. Na ovom prostoru, najkasnije u 10. stoljeću, podignut je kraljevski benediktinski samostan i crkva sv. Bartolomeja. Ti tihi kameni ostaci danas šapuću o moći i vjeri koja je oblikovala srednjovjekovni hrvatski identitet. U neposrednoj blizini, u Biskupiji, između 9. i 11. stoljeća niknulo je čak pet crkvenih objekata. Dok hodate tim poljem, gotovo možete osjetiti dah vremena u kojem su Petar Krešimir IV. i Dmitar Zvonimir, veliki vladari i mecene, ulagali u crkvenu umjetnost i graditeljstvo. U sprezi sa splitskim nadbiskupom Lovrom, oni su ostavili neizbrisiv trag. Posebno u Zvonimirovo doba, kada se obnavlja crkva sv. Marije i cijeli kompleks oko nje, Biskupija i Kapitul postaju pravo srce vjerskog i kulturnog života hrvatske države.

Šetnja kroz ruševine otkriva nam priču u kamenu: od 9. do 11. stoljeća liturgijski se namještaj na Kapitulu mijenjao čak četiri puta, što svjedoči o dinamici i bogatstvu crkvenog života. Iz 11. stoljeća sačuvan je i jedinstven figurativni prikaz – Bogorodica i hrvatski dostojanstvenik uklesani u kamen prozorskog okvira. Dok ga promatramo, čini nam se kao da iz daleke prošlosti dolazi pogled ljudi koji su ovdje živjeli i vladali, vjerovali i gradili.

Smrt kralja Zvonimira

No, povijest Knina ujedno je i priča o promjenama i gubicima. Posljednji kralj narodne krvi, Petar, stolovao je u ovom gradu. Nakon njegove pogibije 1097. na Gvozdu, Hrvatska ulazi u savez s Ugarskom, a Knin gubi status prijestolnice. Ipak, grad ne prestaje biti važno središte: biskup koji je nekad bio dvorski kancelar kraljeva postaje rezidencijalni biskup, a u gradu stoluje ban, viceban i herceg – kraljevski namjesnik hrvatskih zemalja. Knin tada žele moćne obitelji Bribirski, Nelipići, Talovci, ali i bosanski vladari. Kao što tvrđava danas bdije nad gradom, tako i povijest nad Kninom donosi dramatične prijelome. Turci ga osvajaju 1522, Mlečani 1688, potom Austrijanci, Napoleon, pa ponovno Austrijanci. Povijest se taložila poput slojeva zemlje pod našim nogama, a svaki sloj nosi priču o moći, otporu i promjeni.

A negdje između tih slojeva leži i legenda koja do danas golica maštu povjesničara i znatiželjnika. Priča o smrti kralja Zvonimira, ubijenog navodno od vlastitog plemstva u Biskupiji jer se spremao na križarski pohod, jedna je od rijetkih autentičnih srednjovjekovnih legendi o hrvatskim vladarima. Iako historiografija šuti o nasilju, pri čemu Mrnjavac naglašava kako je legenda povijesno potpuno neutemeljena, a križarski ratovi službeno počinju tek nakon njegove smrti, legenda i dalje živi. Mnogi Kninjani i danas vole kazivati o kruni kralja Zvonimira koja se, kažu, otkotrljala u Kninsko polje. Hodajući po tom istom polju, podno tvrđave, nije teško osjetiti da povijest ovdje nikada nije posve nestala – ona je živa, utkana u krajolik, u kamen i u priče koje se prenose s koljena na koljeno.